Stablo breskve je nisko i retko doseže visinu od 6,5 m, stabla na plantažama uobičajeno su visoka 3 do 4 m, jer se režu da ne izrastu iznad te visine.Listovi su joj sjajno zeleni i šiljati, dugi od 7-15 cm i 2-3 cm široki, obično imaju žlezde koje izlučuju tekućinu koja privlači mrave i druge insekte.Cveta rano, pre listanja, na čvorovima duž izboja prethodne sezone rasta. Cvetovi su pojedinačni ili u grupama od 2-3, ružičaste (ponekad bijele) boje, sa 5 latica, promera 2,5 - 3 cm.
Tučak se sastoji od jedne relativno duge plodnice iz čijeg se bazalnog dela - semenika, razvije plod.Plod je koštunica s jednom velikom semenkom zatvorenoj u tvrdoj koštici. Plod breskve ima žuto ili belkasto telo, vrlo ukusno, glatke ili dlakave kože što zavisi od sorte. Zajedno s višnjama, šljivama i marelicama, breskva spada u koštunjičavo voće.
Stabla breskve ne podnose velike hladnoće, pa se ne mogu uspešno uzgajati tamo gdje se temperature spuštaju na -23 ° C - 26 ° C. S druge strane, ne rastu ni tamo gde su zime suviše blage, jer većina sorti zahteva zimsku pauzu, da bi nakon tog u proljeće ponovno potekli sokovi. Breskvama odgovara različiti tip tla, ali najbolje rastu na dobro isušenim peščanim ili šljunčanim ilovinama. Na većini tla breskve dobro reaguju na dodatno djubrenje pospješuje rast. Stabla su obično obrezuju jednom godišnje kako bi se sprečilo da ne izrastu previše u visinu, već da rastu u širinu i budu dovoljno prozračna, da svi cvetovi prime dovoljno sunca.
Drvo breskve ima relativno kratki životni vijek, u usporedbi s nekim drugim voćkama. U nekim regijama voćnjaci breskvi se obnavljaju nakon 8 do 10 godina, ali ima drva koja žive 20 do 25, pa čak i više i rađaju plodove, ali to o
zavisi njihovoj otpornosti na bolesti, štetočine i oštećenja tokom zime.
Zasade sa srednjom gustinom sadnje karakteriše potreba za manjim prostorom, sa tendencijom povećanja produktivnosti stabala u prvim godinama po sadnji. Postoji nekolicina uzgojnih oblika koji spadaju u ovu kategoriju. Jedan od najčešćih predstavlja kombinaciju standardnog uzgojnog oblika „kotlaste krune“sa manjim rastojanjem unutar reda, obično 3 x 4 m, a glavne skeletne grane se formiraju tako da imaju tendenciju uspravnog rasta. Ovaj uzgojni oblik izuzetno pogoduje sortama slabe bujnosti, ili stablima posađenim na zemljištima sa relativno malom količinom hranljivih materija. Vremenom, ova veća gustina sadnje može postati smetnja prilikom svakodnevnog održavanja i nege zasada (prilikom prskanja, rezidbe, berbe, itd.). U krajnjem slučaju, neophodno je ukloniti svako drugo stablo da bi se obezbedio prostor za normalan porast i razvoj preostalih stabala. U protivnom, zbog velike gustine krune i zasencavanja dolazi do doumiranja donjih ramenih grana a smim tim i do smanjivanja rodne povrsine i proizvodnog potencijala.
Jedan od popularnijih uzgojnih oblika je sistem sa centralnom vođicom sa rastojanjem unutar reda od 2,5 – 3,5 m i 4,5 – 5,5 m između redova. Nalik je istom sistemu koji se primenjuje kod jabuke. Plodovi se obrazuju na vođici i na kratkim lateralnim rodnim granama koje se obnavljaju godišnjom rezidbom. Glavni nedostatak ovog uzgojnog oblika je taj što stabla imaju tendenciju da se međusobno zasenjuju, kao i da zasenjuju donje delove sopstvene krune. Ovaj uzgojni oblik može biti od interesa za predele sa velikim brojem sunčanih dana tokom godine.
Tučak se sastoji od jedne relativno duge plodnice iz čijeg se bazalnog dela - semenika, razvije plod.Plod je koštunica s jednom velikom semenkom zatvorenoj u tvrdoj koštici. Plod breskve ima žuto ili belkasto telo, vrlo ukusno, glatke ili dlakave kože što zavisi od sorte. Zajedno s višnjama, šljivama i marelicama, breskva spada u koštunjičavo voće.
Stabla breskve ne podnose velike hladnoće, pa se ne mogu uspešno uzgajati tamo gdje se temperature spuštaju na -23 ° C - 26 ° C. S druge strane, ne rastu ni tamo gde su zime suviše blage, jer većina sorti zahteva zimsku pauzu, da bi nakon tog u proljeće ponovno potekli sokovi. Breskvama odgovara različiti tip tla, ali najbolje rastu na dobro isušenim peščanim ili šljunčanim ilovinama. Na većini tla breskve dobro reaguju na dodatno djubrenje pospješuje rast. Stabla su obično obrezuju jednom godišnje kako bi se sprečilo da ne izrastu previše u visinu, već da rastu u širinu i budu dovoljno prozračna, da svi cvetovi prime dovoljno sunca.
Drvo breskve ima relativno kratki životni vijek, u usporedbi s nekim drugim voćkama. U nekim regijama voćnjaci breskvi se obnavljaju nakon 8 do 10 godina, ali ima drva koja žive 20 do 25, pa čak i više i rađaju plodove, ali to o
zavisi njihovoj otpornosti na bolesti, štetočine i oštećenja tokom zime.
Zasade sa srednjom gustinom sadnje karakteriše potreba za manjim prostorom, sa tendencijom povećanja produktivnosti stabala u prvim godinama po sadnji. Postoji nekolicina uzgojnih oblika koji spadaju u ovu kategoriju. Jedan od najčešćih predstavlja kombinaciju standardnog uzgojnog oblika „kotlaste krune“sa manjim rastojanjem unutar reda, obično 3 x 4 m, a glavne skeletne grane se formiraju tako da imaju tendenciju uspravnog rasta. Ovaj uzgojni oblik izuzetno pogoduje sortama slabe bujnosti, ili stablima posađenim na zemljištima sa relativno malom količinom hranljivih materija. Vremenom, ova veća gustina sadnje može postati smetnja prilikom svakodnevnog održavanja i nege zasada (prilikom prskanja, rezidbe, berbe, itd.). U krajnjem slučaju, neophodno je ukloniti svako drugo stablo da bi se obezbedio prostor za normalan porast i razvoj preostalih stabala. U protivnom, zbog velike gustine krune i zasencavanja dolazi do doumiranja donjih ramenih grana a smim tim i do smanjivanja rodne povrsine i proizvodnog potencijala.
Jedan od popularnijih uzgojnih oblika je sistem sa centralnom vođicom sa rastojanjem unutar reda od 2,5 – 3,5 m i 4,5 – 5,5 m između redova. Nalik je istom sistemu koji se primenjuje kod jabuke. Plodovi se obrazuju na vođici i na kratkim lateralnim rodnim granama koje se obnavljaju godišnjom rezidbom. Glavni nedostatak ovog uzgojnog oblika je taj što stabla imaju tendenciju da se međusobno zasenjuju, kao i da zasenjuju donje delove sopstvene krune. Ovaj uzgojni oblik može biti od interesa za predele sa velikim brojem sunčanih dana tokom godine.
Redhaven – je najzastupljenija sorta svih vremena, svuda u svetu. Ukrštanje (Halehaven x Kalhaven) je izvršeno u Mičigenu 1940. godine (Michigan Agricultural Expriment Station). Neposredno po uvođenju u proizvodnju, postala je standard u pogledu otpornosti na niske temperature i kvaliteta ploda. Neophodan broj sati za jarovizaciju je 950. Najpogodnija je za gajenje u oblastima sa hladnijom klimom. Stablo je srednje bujno, obilno i redovno rađa. Dobro podnosi hladnoću tokom zime. Sazreva 28 dana pre sorte Elberta. Što se tiče gajenja u području Beograda, vreme sazrevanja je od druge polovine jula, do početka avgusta. Plod je srednje krupan do krupan, okruglog oblika i atraktivnog izgleda. Meso je žute boje, čvrsto, slatko, dobre arome i odličnog kvaliteta. Koštica se delimično odvaja od mesa. Dobro podnosi transport. Pokazuje srednju otpornost prema bakterioznoj pegavosti lista. Sorta koju treba i dalje komercijalno gajiti.
Redtop – nastala ukrštanjem sorti Sunhigh x July Elberta (slobodnim oprašivanjem sejanca). Stvorena je u Kaliforniji, a za sortu priznata 1961. god. (USDA, Fresno, Kalifornija). Neophodan broj sati za jarovizaciju je 850. Stabla su srednje bujna do izuzetno bujna, a daju plodove srednje krupnoće. Ovo je sorta koja sazreva 6 dana posle Redhaven-a. Plod je okrugao do jajast, srednje krupnoće i odlične boje. Meso je žute boje, veoma čvrsto, dobrog ukusa i kvaliteta. Koštica se odvaja od mesa. Dobro podnosi transport. Osetljiva je na bakterioznu pegavost lista. Sorta koja se još uvek gaji.
Flavortop – Sejanac slobodno oplođene sorte Fairtime. Priznata je 1969. god. (USDA, Fresno, Kalifornija). Neophodno vreme za jarovizaciju je 750 sati. Stablo srednje obilno rađa. Sorta je samooplodna. Sazreva 15 dana pre sorte Redhaven. Plod je krupan, ovalan, dobrog izgleda. Osnovna boja pokožice je žuta, a prekrivena je dopunskom crvenom. Meso je žute boje, čvrsto, slatko, sočno i dobrog je ukusa. Koštica se ne odvaja od mesa. Osetljiva je na bakterioznu pegavost. Komercijalno vrlo zastupljena. U Kaliforniji je još uvek vodeća sorta.
Nektarine Kaldezi 2000 su veoma zastupljenija sorta. Daju plodove koji su dobre i redovite rodnosti, plod je krupan, 90-100% obojen sjajnocrvenom bojom, beloga mesa. Smatra se najboljom sortom nektarine.
Vreme zrenja je krajem jula.
Vreme zrenja je krajem jula.
Morsiani 51 je iz Azije. Morsiani spada u visoko kvalitetne sorte današnjeg svetskog oplemenjivanja. Karakteristike ploda: Plod je okrugao, krupan, blago asimetričan. Obojenost je preko 80% crvena. Vreme sazrevanja je sredina avgusta.
nektarine Orion su žute kao osnovna boja a pokožica je prekrivena 70-80% sjajnocrvenom bojom. Meso je žuto, prijatnog ukusa, odličnog kvaliteta i lako se odvaja od koštice (cepača). Odlično podnosi manipulaciju i transport.Samooplodna sorta umerene bujnosti, visoke i redovne rodnosti.
Vreme zrenja krajem Jula
Vreme zrenja krajem Jula
Royal Glori Ova sorta daje obilan plod,sazreva krajem juna,oblik ploda je okrugao,blago asimetrican
plodovi su tezine oko 130-180 grama. Osnovna boja pokožice je žuta, a dopunska intenzivno crvena prekriva 80-100% površine ploda. Meso je žuto, čvrsto, prijatnog ukusa. Srednjeg kvaliteta. Ovo je tipična glodjuša. Odlične je otpornosti na manipulaciju i transportabilnost.
plodovi su tezine oko 130-180 grama. Osnovna boja pokožice je žuta, a dopunska intenzivno crvena prekriva 80-100% površine ploda. Meso je žuto, čvrsto, prijatnog ukusa. Srednjeg kvaliteta. Ovo je tipična glodjuša. Odlične je otpornosti na manipulaciju i transportabilnost.
SPRING LADY: je najranija krupnoplodna sorta breskve sa potpuno obojenim poldovima. Sorta rađa redovito i obilno.
Bere se: (-19) dana prije sorte REDHAVEN.
Plod: Srednje krupan, jajasto - okruglastog oblika, sa žutozelenom kožicom prekrivenom skoro 100 % sjajnim crvenilom; meso je žutonarančasto, čvrsto, sočno i dobroga je okusa; koštica se odvaja od mesa
Podloga: Vinogradarska breskva.
Bere se: (-19) dana prije sorte REDHAVEN.
Plod: Srednje krupan, jajasto - okruglastog oblika, sa žutozelenom kožicom prekrivenom skoro 100 % sjajnim crvenilom; meso je žutonarančasto, čvrsto, sočno i dobroga je okusa; koštica se odvaja od mesa
Podloga: Vinogradarska breskva.
Vinogradarska breskva solidne je krupnoće i profinjenog ukusa. Stare sorte bresaka ili vinogradarska breskva može narasti preko 8 metara visine i puno su otpornije na bolesti od novijih sorti. Vreme zrenja je razlicito,a krece se od polovine avgusta pa sve do polovine septembra.Ima ih puno vrsta, razlikuju se po vremenu sazrevanja, boji kožice i mesa, krupnoći, dlakavosti, mirisu, aromi i.t.d.U nekim krajevima je još zovu „Perzijska šljiva „ . Plod breskve je niske energetske vrednosti i interesantno je to kada se ubere u nezrelom stanju ona još zri kao i drugo voće, no šećeri ostaju na razini branja, pa ako ste dijabetičar ovo je preporuka za vas. Breskve su važne kako sirove, tako i za prerađevine kao liker, vino,slatko i dzem.Trenutni hit u Srbiji je slatko koje se priprema od njihovih plodova. Vinogradarskih bresaka ima puno vrsta od sitnih do veoma krupnih, žutih, crvenih, narandzastih sa bojom mesa od belog pa sve do crvenog. Karakteristika im je i ta, što su otporne na bolesti. Stabla su mala pa se mogu saditi na svaka 3 metra.