Hibiskus (lat. Hibiscus), u narodu poznatiji i kao kineski slez ili japanska ruža, je rod od oko 200 do 220 vrsta biljaka iz porodice slezova (Malvaceae), u koju pripadaju i kakao, pamuk i baobab. Iako se u celom svetu gaji i kao ukrasna biljka prirodno stanište hibiskusa predstavljaju topli i umereni, suptropski i tropski regioni. U rod hibiskusa spadaju i zeljaste i drvenaste biljke (žbunovi i nisko drveće).
Jorgovani su belogorični grmovi ili malo drveće, visoki od 2 do 10 metara, sa stablima promera 20-30 cm. Listovi su im naspramno postavljeni (povremeno u pršljenovima drveća), i njihov oblik lista jednostavan je i srcolik do široko kopljast kod mnogih vrsta, ali u obliku pinjate kod nekoliko njih npr. S. protolaciniata, S. Pinnatifolia). Cvetaju u proleće, svaki cvet promera je 5-10 mm, a venac s četiri latice i uskom cevlju dugačak 5-20 mm. One su dvopolne, s prašnicima i stigmom u svakom cvijetu. Obično, cvetovi su ljubičasti (često svetlo ljubičasti ili lila), ali postoje i beli, svetlo žuti i ružičasti primerci, čak i primerci u boji tamnog burgundca. Cvetovi rastu u velikim vratovima, i neke vrste imaju jak miris. Razdoblja cvetanja kreću se od srednjeg proleća do ranog leta, zavisno od vrsta. Plod suha je, smeđa kapsula, kad sazri cepa se na pola i daje dva krilata semena.
Glicinija ili Lozasti Bagrem su rod cvetajućih biljaka iz porodice mahunarki (Fabaceae), koja uključuje deset vrsta drvenastih penjačica porijeklom iz istočnog SAD-a, Kine, Koreje i Japana. Neke vrste se koriste kao ukrasne biljke, naročito u Kini i Japanu. Vodena cvetajuća biljka sa zajedničkim imenom glicinija ili vodena glicnija je zapravo Hygrophila difformis iz porodice Acanthaceae.
Glicinija je rod koji obuhvata desetak vrsta poludrvenastih penjačica čije se grane savijaju oko potpornih stubova u smeru kretanja kazaljki na satu ili obrnuto. Mogu se popeti do visine od 20 m, a u širinu i do 10 m. Najpoznatija glicinija nalazi se u Sierra Madre u Kaliforniji, koja zauzima oko 0,40 ha, a teži oko 250 t.
Listovi su naizmenični (15-35 cm), sa listićima u obliku pera i ima ih 9-19. Cvetovi su smešteni u grozdaste cvasti (10-80 cm) uglavnom plavoljubičaste, boje lavande, purpurne, roza, boje sleza ili čisto bele. Cvjeta u proleće kada se prvo pojave cvetovi pa tek nakon toga listovi. Može se desiti da cveta još 2-3 puta u toku godine, sredinom leta i krajem jeseni. Cvetovi nekih vrsta su izuzetno prijatnog mirisa, a dolaze do izražaja ako je biljka posađena na pergole. Kineske i japanske vrste cvetaju tek nakon nekoliko godina (5-7), dok američke vrste koje su manje robusnog rasta, cvetaju već u drugoj godini. Cvetovi ostavljaju seme koje je smešteno u mahune. Glicinija cvietne pupoljke razvija u blizini baze rasta prethodne godine, tako da orezivanjem u rano proljeće cviet dolazi do izražaja. Sredinom leta je treba ponovo orezati za trećinu izraslog diela i još jednom u jesen, opet za trećinu.
Glicinija je rod koji obuhvata desetak vrsta poludrvenastih penjačica čije se grane savijaju oko potpornih stubova u smeru kretanja kazaljki na satu ili obrnuto. Mogu se popeti do visine od 20 m, a u širinu i do 10 m. Najpoznatija glicinija nalazi se u Sierra Madre u Kaliforniji, koja zauzima oko 0,40 ha, a teži oko 250 t.
Listovi su naizmenični (15-35 cm), sa listićima u obliku pera i ima ih 9-19. Cvetovi su smešteni u grozdaste cvasti (10-80 cm) uglavnom plavoljubičaste, boje lavande, purpurne, roza, boje sleza ili čisto bele. Cvjeta u proleće kada se prvo pojave cvetovi pa tek nakon toga listovi. Može se desiti da cveta još 2-3 puta u toku godine, sredinom leta i krajem jeseni. Cvetovi nekih vrsta su izuzetno prijatnog mirisa, a dolaze do izražaja ako je biljka posađena na pergole. Kineske i japanske vrste cvetaju tek nakon nekoliko godina (5-7), dok američke vrste koje su manje robusnog rasta, cvetaju već u drugoj godini. Cvetovi ostavljaju seme koje je smešteno u mahune. Glicinija cvietne pupoljke razvija u blizini baze rasta prethodne godine, tako da orezivanjem u rano proljeće cviet dolazi do izražaja. Sredinom leta je treba ponovo orezati za trećinu izraslog diela i još jednom u jesen, opet za trećinu.