Kajsija je listopadno drvo srednje veličine, guste, široke krošnje, koja naraste i do 12 m u visinu. Listovi su srcolikog oblika, blago zašiljeni na vrhu, cvet je bele ili ružičaste boje, dok su plodovi žuti ili narandžasti. Kajsija spada u kosticavo voce,jer u sredini ploda nalazi se tvrda koštica sa semenkom u sredini.
Kajsija je bila poznata još za vreme Rimljana. Danas se uzgaja u celom svetu, najviše u Iranu, Turskoj i zemljama Mediterana. Iako se smatra da je suptropska biljka, ona je više prilagođena regionima s hladnim zimama. Tako npr. kajsija može da podnese temperature i do -30 °C, no limitirajući faktor u rastu kajsija su prolećni mrazevi. Pošto cveta vrlo rano, rani mrazevi mogu da unište cvet kajsije. Kajsiju su preneli u Ameriku španski misionari, a danas se najviše uzgaja u tri američke države: Kaliforniji, Vašingtonu i Juti. Najveći svetski proizvođač sušenih kajsija je Turska.
Kajsija se koristi u proizvodnji džemova, sokova, marmelada i likera. Marmelada od kajsija je nezaobilazni sastojak Saher torte. Semenka kajsije se upotrebljava u proizvodnji amaretta (poznatog italijanskog likera), međutim, zbog visokog sadržaja amigdalina (cijanogenetski glikozid, koji se pod delovanjem enzima raspada u otrovnu cijanovodoničnu kiselinu(HCN)) od oko 8%, ne preporučuje se upotreba većih količina semenki.
Kajsija je bila poznata još za vreme Rimljana. Danas se uzgaja u celom svetu, najviše u Iranu, Turskoj i zemljama Mediterana. Iako se smatra da je suptropska biljka, ona je više prilagođena regionima s hladnim zimama. Tako npr. kajsija može da podnese temperature i do -30 °C, no limitirajući faktor u rastu kajsija su prolećni mrazevi. Pošto cveta vrlo rano, rani mrazevi mogu da unište cvet kajsije. Kajsiju su preneli u Ameriku španski misionari, a danas se najviše uzgaja u tri američke države: Kaliforniji, Vašingtonu i Juti. Najveći svetski proizvođač sušenih kajsija je Turska.
Kajsija se koristi u proizvodnji džemova, sokova, marmelada i likera. Marmelada od kajsija je nezaobilazni sastojak Saher torte. Semenka kajsije se upotrebljava u proizvodnji amaretta (poznatog italijanskog likera), međutim, zbog visokog sadržaja amigdalina (cijanogenetski glikozid, koji se pod delovanjem enzima raspada u otrovnu cijanovodoničnu kiselinu(HCN)) od oko 8%, ne preporučuje se upotreba većih količina semenki.
KAJSIJA sorta Kečmetska ruža
-je kasna sorta kajsije. Sazreva u drugoj polovini jula. Kasnocvetna je, pa često izbegava kasne prolećne mrazeve. Plod je srednje krupan (od 40g do 50g). Meso je izuzetno sočno, prijatnog ukusa i dobro se odvaja od koštice.
Pokožica je glatka, narandžaste boje. Veoma je zahvalna za industrijsku preradu.
-je kasna sorta kajsije. Sazreva u drugoj polovini jula. Kasnocvetna je, pa često izbegava kasne prolećne mrazeve. Plod je srednje krupan (od 40g do 50g). Meso je izuzetno sočno, prijatnog ukusa i dobro se odvaja od koštice.
Pokožica je glatka, narandžaste boje. Veoma je zahvalna za industrijsku preradu.
KAJSIJA sorta Ligeti Orijas
Potiče iz Mađarske, u proizvodnji je od 1971. godine.Sazreva sredinom VII, oko 2-3 dana posle mađarske najbolje.Stablo je srednje bujno do bujno. Cveta srednje rano. Rano prorodi i vrlo je rodna sorta. Bolje i redovnije rađa od mađarske najbolje.Plod je krupan (oko 60g), ovalnog oblika, malo spljošten sa strane. Osnovna boja pokožice je narandžasta, sa sunčane strane prekrivena dopunskom svetlo crvenom bojom, preko koje se nalaze tamnije crvene tačke. Meso je narandžaste boje, čvrsto, sočno, slatko blago nakiselo, sa srednje izraženom aromom, visokokvalitetno.Ima slatku jezgru.Zbog krupnog ploda pretežno se koristi kao stona sorta, a može se koristiti i za preradu.Vodeća sorta. Bolje je rodnosti i ima krupniji plod od mađarske najbolje, ali je nešto lošijeg kvaliteta.
Potiče iz Mađarske, u proizvodnji je od 1971. godine.Sazreva sredinom VII, oko 2-3 dana posle mađarske najbolje.Stablo je srednje bujno do bujno. Cveta srednje rano. Rano prorodi i vrlo je rodna sorta. Bolje i redovnije rađa od mađarske najbolje.Plod je krupan (oko 60g), ovalnog oblika, malo spljošten sa strane. Osnovna boja pokožice je narandžasta, sa sunčane strane prekrivena dopunskom svetlo crvenom bojom, preko koje se nalaze tamnije crvene tačke. Meso je narandžaste boje, čvrsto, sočno, slatko blago nakiselo, sa srednje izraženom aromom, visokokvalitetno.Ima slatku jezgru.Zbog krupnog ploda pretežno se koristi kao stona sorta, a može se koristiti i za preradu.Vodeća sorta. Bolje je rodnosti i ima krupniji plod od mađarske najbolje, ali je nešto lošijeg kvaliteta.
KAJSIJA sorta Novosadska Rodna
Nova domaća sorta kajsije, stvorena na Poljoprivrednom fakultetu u Novom Sadu, 1987. godine. Selekcioneri su profesori voćarstva novosadskog fakulteta na čelu sa prof. dr Milovanom Koraćem.
Kod ove sorte stablo je srednje bujno sa okruglom do široko-okruglom krunom. Rađa na mešovitim rodnim grančicama. Grane su joj krte i vrlo često se lome pod teretom roda. Dosta je rodna sorta i sklona je prerođevanju. Kao posledica toga može doći do lomljenja grana u kruni i oštećenja krune. Zbog svega toga rodnost treba regulisati rezidbom. Od Mađarske najbolje cveta 2-4 dana kasnije, što je veoma bitno za donošenje roda, jer zbog kasnijeg cvetanja često izbegne gubljenje ploda od kasnih prolećnih mrazeva.
Plod je srednje krupan do krupan, izduženo okruglog oblika, malo spljošten sa strane, svetlonarandžaste boje sa rumenilom koje prekriva 25-35% plodova. Meso je narandžasto, aromatično, izvanrednog ukusa i lako se odvaja od koštice. Sazreva 4 do 5 dana posle Mađarske najbolje.Ova sorta zaslužuje pažnju zbog velike i redovne rodnosti, krupnog, kvalitetnog i ukusnog ploda. Prošle 2014. godine kada su se minimalne temperature u rejonu Valjeva spuštale i do -24 ° S, na nadmorskoj visini 364 m, ova sorta dala je veoma lepe i krupne plodove sa obilnom rodnošću. Sorta je kalemljena na džanariku, posrednik belošljiva. Na ovako odgajene stablima nisu primećena neka ozbiljnija sušenja.
Nova domaća sorta kajsije, stvorena na Poljoprivrednom fakultetu u Novom Sadu, 1987. godine. Selekcioneri su profesori voćarstva novosadskog fakulteta na čelu sa prof. dr Milovanom Koraćem.
Kod ove sorte stablo je srednje bujno sa okruglom do široko-okruglom krunom. Rađa na mešovitim rodnim grančicama. Grane su joj krte i vrlo često se lome pod teretom roda. Dosta je rodna sorta i sklona je prerođevanju. Kao posledica toga može doći do lomljenja grana u kruni i oštećenja krune. Zbog svega toga rodnost treba regulisati rezidbom. Od Mađarske najbolje cveta 2-4 dana kasnije, što je veoma bitno za donošenje roda, jer zbog kasnijeg cvetanja često izbegne gubljenje ploda od kasnih prolećnih mrazeva.
Plod je srednje krupan do krupan, izduženo okruglog oblika, malo spljošten sa strane, svetlonarandžaste boje sa rumenilom koje prekriva 25-35% plodova. Meso je narandžasto, aromatično, izvanrednog ukusa i lako se odvaja od koštice. Sazreva 4 do 5 dana posle Mađarske najbolje.Ova sorta zaslužuje pažnju zbog velike i redovne rodnosti, krupnog, kvalitetnog i ukusnog ploda. Prošle 2014. godine kada su se minimalne temperature u rejonu Valjeva spuštale i do -24 ° S, na nadmorskoj visini 364 m, ova sorta dala je veoma lepe i krupne plodove sa obilnom rodnošću. Sorta je kalemljena na džanariku, posrednik belošljiva. Na ovako odgajene stablima nisu primećena neka ozbiljnija sušenja.