Drvo višnje je manje od trešnje, naraste od 4-10 m, te su joj grane tanje i kraće od trešnje. Plod joj je kiselkast i opor.Plodovi višnje se manje upotrebljavaju od trešanja, zbog svoje kiselosti. Često se od nje pravi liker i druga alkoholna pića. Poznat je veliki broj sorti višanja.Kultivirana višnja je selektirana od raznih divljih vrsta Prunus cerasus. Prve kultivirane vrste su se pojavile na obalama Kaspijskog i Crnog mora, a bila je poznata starim Grcima u 3.vijeku p. n. e. Bila je dosta popularna kod Persijanaca,Rimljana, koji su je raširili po celom carstvu. U Ameriku je stigla odmah po doseljavanju prvih kolonizatora.
Preporučuje se jesenska sadnja jer proljetna, a posebno kasna proljetna, sadnja može biti vrlo loša zbog razvitka sadnica jer višnja rano tera, njezini pupovi se rano probude dok se koren istodobno u tlu sporo regenerira, stoga u toj dobi nema dobre ravnoteže u opskrbi vodom i hranivima iz tla.Nakon što je tlo pripremljeno za sadnju, potrebno je na pripremljenoj površini iskolčiti redove i sadna mesta razmaka 5 × 4 m. Zatim se iz rasadnika na parcelu dopremi kvalitetan, sadni materijal. Ako se sadnja ne vrši istog dana sadnice je potrebno dobro utrapiti te osigurati od miševa i voluharicaKod sadnje treba voditi računa o oplodnji jer sorte višanja mogu biti autosterilne i autofertilne. Za sadnju autosterilnih sorata potrebno je osigurati sorte oprašivače tj. one sorte koje ih mogu oploditi.Prije same sadnje, sadnice se pregledaju. One oštećene se odvoje. Korijen se osvježi rezom. Tako pripremljene, sadnice se moče nekoliko sati prije sadnje u smjesi vode, ilovače i kravlje balege.Na označenom mjestu uz kolac, iskopa se jama toliko velika da se u nju lako može smjestiti korijenje s time da korijenov vrat bude u razini površine tla. Kao i kod ostalih voćnih vrsta, tako se ni višnja ne smije saditi preduboko kako kulturna sorta ne bi pustila svoje korijenje. Za sadnju su uvijek potrebne dvije osobe. Jedna osoba drži sadnicu, a druga puni jamu sa zemljom. Na kraju sadnicu dobro zaliti vodom.
Preporučuje se jesenska sadnja jer proljetna, a posebno kasna proljetna, sadnja može biti vrlo loša zbog razvitka sadnica jer višnja rano tera, njezini pupovi se rano probude dok se koren istodobno u tlu sporo regenerira, stoga u toj dobi nema dobre ravnoteže u opskrbi vodom i hranivima iz tla.Nakon što je tlo pripremljeno za sadnju, potrebno je na pripremljenoj površini iskolčiti redove i sadna mesta razmaka 5 × 4 m. Zatim se iz rasadnika na parcelu dopremi kvalitetan, sadni materijal. Ako se sadnja ne vrši istog dana sadnice je potrebno dobro utrapiti te osigurati od miševa i voluharicaKod sadnje treba voditi računa o oplodnji jer sorte višanja mogu biti autosterilne i autofertilne. Za sadnju autosterilnih sorata potrebno je osigurati sorte oprašivače tj. one sorte koje ih mogu oploditi.Prije same sadnje, sadnice se pregledaju. One oštećene se odvoje. Korijen se osvježi rezom. Tako pripremljene, sadnice se moče nekoliko sati prije sadnje u smjesi vode, ilovače i kravlje balege.Na označenom mjestu uz kolac, iskopa se jama toliko velika da se u nju lako može smjestiti korijenje s time da korijenov vrat bude u razini površine tla. Kao i kod ostalih voćnih vrsta, tako se ni višnja ne smije saditi preduboko kako kulturna sorta ne bi pustila svoje korijenje. Za sadnju su uvijek potrebne dvije osobe. Jedna osoba drži sadnicu, a druga puni jamu sa zemljom. Na kraju sadnicu dobro zaliti vodom.
Sadnica voća višnje Erdi Boterno
ima drvo koje raste visoko, sa veoma lisnatom krunom. Samooplodna je sorta. Plod krupan, težine je oko 5,5 g u obliku srca, tamno crvene boje, slatko kiselkastog ukusa. Plod se može koristiti za i za industrijsku preradu. Za branje stize pocetkom jula meseca.
ima drvo koje raste visoko, sa veoma lisnatom krunom. Samooplodna je sorta. Plod krupan, težine je oko 5,5 g u obliku srca, tamno crvene boje, slatko kiselkastog ukusa. Plod se može koristiti za i za industrijsku preradu. Za branje stize pocetkom jula meseca.
Višnja Šumadinka je poznata domaća sorta višanja, stvorena ukršanjem Hajmanove konzervne i Kereške. Selekciju su izvršili prof. dr Asen Stančević i prof. dr Petar Mišić, a za sortu je zvanično priznata 1984 godine.Višnja šumadinka tokom rasta ima delimično povijene grane, a kruna joj bude okruglasta. Mrazeve i sušu podnosi malo bolje u odnosu na većinu drugih sorti.Mada se preporučuje razmak sadnje na 4×3 metra, u poslednje vreme se predlaže i sadnja ove sorte u gustom sklopu. Deblo kod ove vrste bude kratko, dok grane imaju veliki ugao prilikom grananja. To su karakteristike koje olakšavaju relativno lakšu berbu.
Kao podloga se najčešće koristi divlja trešnja, što može doveti do velike bujnosti same voćke i to zahteva dodatno orezivanje.Ova sorta prorodi u drugoj godini i nakon toga rađa redovno. Spada među stabilne samoplodne sore višnje i nisu potrebne druge vrste da bi se oplodila. Sa druge strane, Šumadinka se može koristiti kao dodatni oprašivač u zasadima gde se nalaze sorte koje zahtevaju dodatne oprašivače.Višnja šumadinka ima plodove koji se mogu svrstati među nakrupnije. Prosečna težina njenih plodova jeste oko 6,5 grama. Ukoliko se na višnjiku pruži dobra agrotehnika, masa plodova u poseku može biti i preko 7,2 grama.
Boja ploda je tamnije crvena, dok bi se oblik mogao opisati kao zatupasto srcast. Sočna je, prijatne arome i pomalo kiselkastog ukusa. Koštica je sitnija i okrugla.Plodovi Šumadinke za berbu dospevaju početkom jula meseca i iz tog razloga se svrstava u pozne sorte. nakon berbe se plodovi mogu koristiti u svim tipovima prerade, bilo u industriji ili u domaćinstvima.Višnja Šumadinka zahteva malo jače obrezivanje, razlog za to je što dolazi do ogolevanja grana koje su donele rod. Upravo to prebacivanje roda na periferiju se smatra jednim od njenih vodećih nedostataka, ako se to tako može nazvati. Da bi se ovo dovelo u bolje stanje, prilikom tretiranja stabala se može dodati i neki od regulatora prirasta.Određeni problemi se mogu javiti i prilikom mašinske berbe, tada su plodovi dobri za industrisu preradu samo. Plodovi nakon berbe dosta dobro podnose transport do skladišta.
Od bolesti ima malo slabiju otpornost na sivu trulež plodova. Jedna od stvari prilikom podiznanja višnjika, odabir podloge na koju će se kalemiti voćka treba prilagoditi kvalitetu zemlje. Razloga za to je što razne podloge različito uspevaju na zemljištima drugačije strukture.
Kao podloga se najčešće koristi divlja trešnja, što može doveti do velike bujnosti same voćke i to zahteva dodatno orezivanje.Ova sorta prorodi u drugoj godini i nakon toga rađa redovno. Spada među stabilne samoplodne sore višnje i nisu potrebne druge vrste da bi se oplodila. Sa druge strane, Šumadinka se može koristiti kao dodatni oprašivač u zasadima gde se nalaze sorte koje zahtevaju dodatne oprašivače.Višnja šumadinka ima plodove koji se mogu svrstati među nakrupnije. Prosečna težina njenih plodova jeste oko 6,5 grama. Ukoliko se na višnjiku pruži dobra agrotehnika, masa plodova u poseku može biti i preko 7,2 grama.
Boja ploda je tamnije crvena, dok bi se oblik mogao opisati kao zatupasto srcast. Sočna je, prijatne arome i pomalo kiselkastog ukusa. Koštica je sitnija i okrugla.Plodovi Šumadinke za berbu dospevaju početkom jula meseca i iz tog razloga se svrstava u pozne sorte. nakon berbe se plodovi mogu koristiti u svim tipovima prerade, bilo u industriji ili u domaćinstvima.Višnja Šumadinka zahteva malo jače obrezivanje, razlog za to je što dolazi do ogolevanja grana koje su donele rod. Upravo to prebacivanje roda na periferiju se smatra jednim od njenih vodećih nedostataka, ako se to tako može nazvati. Da bi se ovo dovelo u bolje stanje, prilikom tretiranja stabala se može dodati i neki od regulatora prirasta.Određeni problemi se mogu javiti i prilikom mašinske berbe, tada su plodovi dobri za industrisu preradu samo. Plodovi nakon berbe dosta dobro podnose transport do skladišta.
Od bolesti ima malo slabiju otpornost na sivu trulež plodova. Jedna od stvari prilikom podiznanja višnjika, odabir podloge na koju će se kalemiti voćka treba prilagoditi kvalitetu zemlje. Razloga za to je što razne podloge različito uspevaju na zemljištima drugačije strukture.
Oblačinska višnja
je sorta koja se uglavnom razmnožava putem izdanaka. Naziv je svakako vezan za selo Oblačina, ali se ne može pouzdano dokazati da je odatle potekla. Međutim u krajevima oko njega se nalaze najbolje plantaže ove voćke.Sorta oblačinska višnjaČitava sorta je dosta dobro usklađena i ujednačena u svom izgledu i karakteristikama. Visina je uglavnom takva da se računa kao paruljaste voćka, a krošnja je slabije bujnosti, uglavnom raste u loptastoj formi. Koren kod ove višnje id do pola metra u zemlju, ali se veoma dobro razvija u širinu.
Cvetovi se pojavljuju u drugoj polovini aprila i samoplodna je sorta. Plodovi su jarko crvene boje, imaju ujednačeno vreme dozrevanja (krajem juna), loptast oblik i prosečna težina im je oko 3 grama. Ukus im je nakiseo, a imaju veoma lepo izraženu aromu. Nakon berbe plodovi višnje dosta dobro podnose prevoz do skladišta i može se dobro sačuvati par dana dok se ne smesti u hladnjaču.
Dobro podnosi niske temperature tokom zime i mrazeve koji se jave u proleće, ali to se ne odnosi na period pre cvetanja ili tokom cvetanja da ne bude zabune. Plodove počinje davati tokom druge godine, ali pun ro se može očetivati tek u šestoj godini nakon što se posade.
Treba povesti računa pri nabavci sadnica kada je u pitanju podizanje voćnjaka na većoj površini koji zahteva dosta sadnica. Lošiji rasadničari će se prihvatiti obaveze da nabave željeni broj sadnica, ali će slabo pažnju da posvete selekciji materijala koji nabavljaju. Kao rezultat takve nabavke svako može da dođe u situaciju da ima dosta šarenoliko stanje u zasadu iako je nabavio sertifikovane sadnice.
Oblačinska višnja je sorta, nema dodatnih podsorti, tipova i klonova (postoji opravdana rasprava da li je u pitanju sorta ili biotip, ali se to treba ostaviti naučnim radnicima da reše). Na sve ovo treba obratiti pažnju prilikom nabavke sadnica, jer rasadničari mogu da ponude na prodaju neku specijalnu oblačinku, kakvu nema niko. Takođe nema ni podloge, jer se ona ne kalemi već se sadnice biraju i sortiraju među izdancima.
Uslovi gajenjaOdluka da se gaji oblačinska višnja treba biti doneta tek nakon što se proveri dali na terenu gde se planira voćnjak ima prolećnih mrazeva u periodu kada je njoj termin cvetanja. Ukoliko tu nema problema može se pristupiti nabavki sadnica i njihovom sađenju.
Podizanje voćnjaka je uobičajno, prvo se zemljište dobro nađubri stajskim đubrivom, potom se obavi podrivanje zemljišta na dubinu od 50cm. Nakon toga sledi kopanje rupa za sadnice (ručno ili mašinski) i neka standardna preporuka je da razmak za sadnice bude 4 x 2,5 metara. U rupe se potom može ubaciti po jedna lopata stajnjaka, prekriti je sa slojem zemlje i nakon toga obaviti sadnju.
Nakon završetka sađenja potrebno je obaviti zalivanje sa nekih 20 litara vode. Takođe se može obaviti i prihrana sa mineralnim šubrivima.
Zaštita od bolesti i korova ide na redovan način sa tim da se treba raditi zaštita da se spreč monilija višnje. Radi nekih ušteda se može naići na preporuku da se mladi zasad ne treba štititi jer nema cvetova. Međutim kako monilija može štablo da ošteti i preko pupoljka, tu leži opasnost. Velike probleme može u zasadima da prouzrokuje i buba žilogriz.
RezidbaOblačinska višnja se te prve godine skraćuju na visinu od 60cm, ukoliko je u pitanju jesenja sadnja skraćivanje se obavlja u proleće. Kada se voćka razvije može da se tokom leta radi zelena rezidba.
Ako se orezivanjem želi formirati oblik krošnje vitko vreteno u drugoj godini se skraćivanje voćke obavi na 50cm razlike u odnosu na rezanje u prvoj godini nakon sađenja i tada se uklanjaju sve grane koje su prve godine ostavljene. Zatim sledi formiranje grana, da bi se u toku 4 godine visina višnje ograničila na 2,5 metara. U periodu posle toga se grane skraćuju do rodnih čvorova, a kompletne grane se uklanjaju nakon 4 godine da bi se napravilo mesta za nove.
je sorta koja se uglavnom razmnožava putem izdanaka. Naziv je svakako vezan za selo Oblačina, ali se ne može pouzdano dokazati da je odatle potekla. Međutim u krajevima oko njega se nalaze najbolje plantaže ove voćke.Sorta oblačinska višnjaČitava sorta je dosta dobro usklađena i ujednačena u svom izgledu i karakteristikama. Visina je uglavnom takva da se računa kao paruljaste voćka, a krošnja je slabije bujnosti, uglavnom raste u loptastoj formi. Koren kod ove višnje id do pola metra u zemlju, ali se veoma dobro razvija u širinu.
Cvetovi se pojavljuju u drugoj polovini aprila i samoplodna je sorta. Plodovi su jarko crvene boje, imaju ujednačeno vreme dozrevanja (krajem juna), loptast oblik i prosečna težina im je oko 3 grama. Ukus im je nakiseo, a imaju veoma lepo izraženu aromu. Nakon berbe plodovi višnje dosta dobro podnose prevoz do skladišta i može se dobro sačuvati par dana dok se ne smesti u hladnjaču.
Dobro podnosi niske temperature tokom zime i mrazeve koji se jave u proleće, ali to se ne odnosi na period pre cvetanja ili tokom cvetanja da ne bude zabune. Plodove počinje davati tokom druge godine, ali pun ro se može očetivati tek u šestoj godini nakon što se posade.
Treba povesti računa pri nabavci sadnica kada je u pitanju podizanje voćnjaka na većoj površini koji zahteva dosta sadnica. Lošiji rasadničari će se prihvatiti obaveze da nabave željeni broj sadnica, ali će slabo pažnju da posvete selekciji materijala koji nabavljaju. Kao rezultat takve nabavke svako može da dođe u situaciju da ima dosta šarenoliko stanje u zasadu iako je nabavio sertifikovane sadnice.
Oblačinska višnja je sorta, nema dodatnih podsorti, tipova i klonova (postoji opravdana rasprava da li je u pitanju sorta ili biotip, ali se to treba ostaviti naučnim radnicima da reše). Na sve ovo treba obratiti pažnju prilikom nabavke sadnica, jer rasadničari mogu da ponude na prodaju neku specijalnu oblačinku, kakvu nema niko. Takođe nema ni podloge, jer se ona ne kalemi već se sadnice biraju i sortiraju među izdancima.
Uslovi gajenjaOdluka da se gaji oblačinska višnja treba biti doneta tek nakon što se proveri dali na terenu gde se planira voćnjak ima prolećnih mrazeva u periodu kada je njoj termin cvetanja. Ukoliko tu nema problema može se pristupiti nabavki sadnica i njihovom sađenju.
Podizanje voćnjaka je uobičajno, prvo se zemljište dobro nađubri stajskim đubrivom, potom se obavi podrivanje zemljišta na dubinu od 50cm. Nakon toga sledi kopanje rupa za sadnice (ručno ili mašinski) i neka standardna preporuka je da razmak za sadnice bude 4 x 2,5 metara. U rupe se potom može ubaciti po jedna lopata stajnjaka, prekriti je sa slojem zemlje i nakon toga obaviti sadnju.
Nakon završetka sađenja potrebno je obaviti zalivanje sa nekih 20 litara vode. Takođe se može obaviti i prihrana sa mineralnim šubrivima.
Zaštita od bolesti i korova ide na redovan način sa tim da se treba raditi zaštita da se spreč monilija višnje. Radi nekih ušteda se može naići na preporuku da se mladi zasad ne treba štititi jer nema cvetova. Međutim kako monilija može štablo da ošteti i preko pupoljka, tu leži opasnost. Velike probleme može u zasadima da prouzrokuje i buba žilogriz.
RezidbaOblačinska višnja se te prve godine skraćuju na visinu od 60cm, ukoliko je u pitanju jesenja sadnja skraćivanje se obavlja u proleće. Kada se voćka razvije može da se tokom leta radi zelena rezidba.
Ako se orezivanjem želi formirati oblik krošnje vitko vreteno u drugoj godini se skraćivanje voćke obavi na 50cm razlike u odnosu na rezanje u prvoj godini nakon sađenja i tada se uklanjaju sve grane koje su prve godine ostavljene. Zatim sledi formiranje grana, da bi se u toku 4 godine visina višnje ograničila na 2,5 metara. U periodu posle toga se grane skraćuju do rodnih čvorova, a kompletne grane se uklanjaju nakon 4 godine da bi se napravilo mesta za nove.
Keleris 16- Sorta je poreklom iz Danske. Daje krupne plodove težine oko 5 gr. Tаmno crvene su boje, vrlo lepog ukusa. Stаblа su srednje visoka.Prorodi rаno i rađa u izobilju.
Zri pocetkom jula meseca.Ovo je vrlo rodna sorta krupnog ploda.Pogodna je za sve oblike prerade. Kožica ploda je tanka, žilava, crnocrvena, svetlucava i glatka. Meso ploda je tamnocrvenosmeđe do ljubičastocrveno, mekano, vrlo sočno i aromatično. Samooplodna je sorta, no ipak je sigurnije ako ima oprašivača.
Zri pocetkom jula meseca.Ovo je vrlo rodna sorta krupnog ploda.Pogodna je za sve oblike prerade. Kožica ploda je tanka, žilava, crnocrvena, svetlucava i glatka. Meso ploda je tamnocrvenosmeđe do ljubičastocrveno, mekano, vrlo sočno i aromatično. Samooplodna je sorta, no ipak je sigurnije ako ima oprašivača.
Višnja Meteor spada u sorte čiji plodovi dozrevaju tokom prve polovine juna meseca. Nalazi se u grupi samooplodnih vrsta, tako da nema potrebe za dodatnim oprašivačima prilikom podizanja voćnjaka..Stablo je srednje bujnosti, a kruna se razvija piramidalno. Raste u visinu do 5m.Plod je tamno crvene boje, okruglast, bočno malo spljošten i sočan. Po veličini ploda se svrstava među srednje krupne. Kao prosečna težina ploda se može naći podatak da je to 4 grama.Sok koji se dobija od ove sorte višnje je svetlo ružičaste boje. Koštica se relativno lako odvaja od ploda, a dobra osobina je što dobro podnosi transport do skladišta nakon berbe.Plodovi su dobri za sve vidove prerade, a zbog boje soka imaju prednost u konditorskoj industriji.